Jučer je umro Jose Saramago, portugalski nobelovac, erudita, intelektualac bez mitova, jedan od mojih najdražih pisaca. Bojim se govoriti u prošlom vremenu, jer sam se uvijek nadala da ću ga kad tad sresti. Danas čitam u novinama kako ga stavljaju u slijed s Kafkom, Pessom i Borgesom. Meni je on bio bolji od njih.
Čitala sam, nadam se da ću i nastaviti (mada ne znam koliko mi je još njegovih djela ostalo) jednu njegovu knjigu godišnje. Treba mi za nju puno vremena, energije i misli. Dvije bi bile previše. Osim toga, Saramaga je za mene nešto u čemu se može i treba uživati polako. I u malim dozama.
Evanđelje po isusu Kristu bila mi je njegova prva knjiga. Posudila mi ju je Marcella. Penjala sam se po njoj, padala, ponovo grabilA. Sva imena, Splav od kamena, ali najviše Ogled o sljepoći. Svaka me nanova vraćala u njegov posebni svijet satkan od riječi i metafora, u kojima se ništa ne događa slučajno.
Saturday, June 19, 2010
Subscribe to:
Posts (Atom)
