MOJ BOOK CLUB

Posljednjih dana se događa svašta. Čisto me strah upaliti televiziju.
Od nafte koja je zacrnila Meksički zaljev ispred obala Louisiane, bombe na Times Squareu, poplava u Nashvillu. Eto, od silnih tema koje se nude za pisanje bloga i raspravu, ja odabrah – book club!
Book club je jedna od boljih stvari koju sam otkrila u Americi. I ako odem iz Amerike, navika book cluba ide samnom i, što se ono kaže, do kraja života. Istina je, u Americi svi imaju svoj book club, od kojih je najpoznatiji onaj Oprahin. Koji je uostalom i najbrojniji. Osim nje, čini ga još nekoliko milijuna njenih vjernih gledatelja. Za svakog pisca je ulazak u Oprahin book važnije od bilo koje nagrade, top liste, televizijskog intervjua, filma snimljenog prema...
Neki, jako ambiciozni, članovi su čak dva ili više book clubova. Ja imam samo jedan i to mi je dovoljno. Dakle, da krenem ispočetka. Prije otprilike četiri godine jedna mama iz razreda starije beštijice me upitala, doznavši za moju naklonost prema knjizi, da li se želim pridružiti njihovom clubu. Pristala sam malo sumnjičava o čemu se radi, ali već nakon prvih mjeseci sam tako zavoljela taj „hobby“, koji je danas postao svetinjom koju poštuju svi moji ukućani, a i šire.
Book club kojem pripadam sastaje se jednom mjesečno (prvi četvrtak u mjesecu) navečer od 21 do 23 sata u stanu nekog od članova. Ima nas deset. Popis knjiga za čitanje po mjesecima se uglavnom sastavi prije početka ljeta. Svako predloži jednu knjigu, i kad dođe „njegov“ četvrtak mora je predstaviti, reći nešto o autoru, djelu, vremenu u kojem je nastala. Pretpostavlja se, i kod nas je uglavnom tako, da su svi pročitali izabranu knjigu. Nakon uvoda, dogodi se da se pokrenu nevjerovatne rasprave o načinu pisanja, o postupcima junaka, nekad o nekim etičkim ili filozofskim temama. Moj book club se sastoji od 8 žena i 2 muškarca, od jedne liječnice, jedne antropologkinje, jedne trgovkinje zlatom, dvaju nastavnika, jedne socijalne radnice, dvije domaćice, od muslimana, katolika, židova i ateista, od crnih i bijelih.
U posljednje dvije godine smo se odlučili za klasike. Od prošlog ljeta smo već pročitali Tolstojev Rat i mir, Proustovu Swanovu ljubav, Tonia Krugera Tomasa Manna, Josepha Rotha, Dostojevskog s Zločinom i kaznom, D'Annunzijev Užitak, Simone de Beauvoir Uspomene dobro odgojene djevojke, Fitzeraldovog Gatsbyja, a još nas čekaju Tommasso di Lampedusa s Gattopardom i Stendhalov Parmski kartuzijanski samostan. Morate priznati, nije loše!!
Vjerovatno, zapravo, sigurno većinu tih klasika ne bi ponovo ili po prvi put pročitala da nema mog book cluba. Prošlo ljeto sam provela mjesec dana bez kompjutera i televizije, s Tolstojem. Bio je to nevjerovatan užitak!!!
A, da, tijekom sastanaka book cluba svatko donese neku sitnicu, jagode, čokoladu, kolačiće, vino. Ja uvijek i obavezno donesem Kozlovićev Muškat, koji krijumčarim u koferima iz Hrvatske. Zajedno s knjigama.