MILLVINA, POSLJEDNJA PUTNICA S TITANIKA

Kao da je onaj ukrcaj na brod za spašavanje, u posljednji trenutak, na posljednje slobodno mjesto, u majčinom zagrljaju, obilježio ne samo njenu sudbinu, nego i njen karakter.
Nikad nije napisala memoare, ni razgovarala s novinarima, nije posjećivala klubove i manifestacije, niti bila članom kakvog društva. Nikad se nije hvalila svojom sretnom zvijezdom, niti neobičnom životnom pričom. Možda ju je otkriće ostataka Titanika, negdje u potpuno crnim dubinama oko Terranove, uzdrmalo u njenoj ustranoj šutnji. Zapravo, dvije godine kasnije, 1987, tijekom obilježavanja 75-te godišnjice potonuća Titanika, Millvina Dean je javno priznala da je te ledene noći 1912. i sama bila na brodu.
Njen otac Bertram Dean, nakon što je prodao cjelokupnu imovinu u Engleskoj, odlučio je da sa suprugom Georgettom, sinom i kćerkom, započne novi život, namjeravajući otvoriti trgovinu duhanom u Kansasu. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su uspjeli dobiti karte za kabinu trećeg razreda novog i nepotopljivog Titanika. Međutim, kad se nekoliko dana kasnije ploveći div sudario s ledenim divom, Bertram je rekao supruzi da toplo obuče djecu i izađe na palubu. Na uzvik „žene i djeca u čamce“ uspio ih je ugurati na posljednje mjesto najbližeg čamca za spašavanje. Millvina je bila dvomjesečna beba koja je zamotana u vreću spavala u majčinom zagrljaju.
Nakon nesreće Georgetta se vratila u Englesku i odgojila djecu u blizini Southamptona uz pomoć djedova i Fondacije koja je pomagala djeci čiji su roditelji poginuli na Titaniku.
Millvina je ostala živjeti u Southamptonu. Radila je kao sekretarica u jednoj inženjerskoj firmi i nije se nikad udala. Posljednjih nekoliko godina je bila jedini preživjeli putnik s nesretnog broda.
Umrla je prije nekoliko dana u svojoj 97-oj godini, stara koliko i Titanik.