Friday, June 26, 2009

MI, FANOVI CRVENE KOŽNE JAKNE

Problem je što smo bili uvjereni da nikada neće umrijeti. Ili barem ne do svoje 104-te. Pričali su nam da spava u hiperbarijskoj sobi, čak i da će se zalediti kako bi jednog dana ponovo uskrsnuo. Kad smo doznali da su se neki pribilježili da ih mrtve pošalju u svemir, kako bi živjeli u nekoj drugoj dimenziji, a ne na groblje, činilo nam se normalnim da je i on među njima.
Kad ono! Srce ga je izdalo, kao što se svakodnevno događa stotinama, tisućama drugih Amerikanaca i milijunima širom svijeta svake godine. I čini nam se nevjerovatnim da je imao žile i tkivo i mišiće poput svakog drugog ljudskog bića, da je nad njegovim tijelom izvršena autopsija i da obitelj razmišlja o pokopu.
Kao da se ispod one crvene jakne nije kretalo stvorenje sa Zemlje. Sve do jučer, kada smo u šoku otkrili da je bio jedan o nas.
Moj mlađi sin danas pleše nakon što si lice obljepi flasterima, kao i jagodice na prstima. Sjećanja se rasipaju ili izobličuju i do njega je stiglo samo toliko od velikog Michaela Jacksona.