Problem je što smo bili uvjereni da nikada neće umrijeti. Ili barem ne do svoje 104-te. Pričali su nam da spava u hiperbarijskoj sobi, čak i da će se zalediti kako bi jednog dana ponovo uskrsnuo. Kad smo doznali da su se neki pribilježili da ih mrtve pošalju u svemir, kako bi živjeli u nekoj drugoj dimenziji, a ne na groblje, činilo nam se normalnim da je i on među njima.
Kad ono! Srce ga je izdalo, kao što se svakodnevno događa stotinama, tisućama drugih Amerikanaca i milijunima širom svijeta svake godine. I čini nam se nevjerovatnim da je imao žile i tkivo i mišiće poput svakog drugog ljudskog bića, da je nad njegovim tijelom izvršena autopsija i da obitelj razmišlja o pokopu.
Kao da se ispod one crvene jakne nije kretalo stvorenje sa Zemlje. Sve do jučer, kada smo u šoku otkrili da je bio jedan o nas.
Moj mlađi sin danas pleše nakon što si lice obljepi flasterima, kao i jagodice na prstima. Sjećanja se rasipaju ili izobličuju i do njega je stiglo samo toliko od velikog Michaela Jacksona.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
3 comments:
Nisam nikad bila njegov fan, pa iako nam se i muzički ukusi totalno razilaze, svejedno nije bilo lako ne pjevušiti neki od njegovih hitova ili naježen slušati Earth song.
A sad naježena slušam informacije koje se sa svih mogućih medija u poluminutnom taktu ispucavaju o uzrocima njegove smrti...i žao mi ga je od srca jer će ga razvlačiti kao hijene, tranžirati kao komad mesa na mesarskom panju, a sve u hitnji da se ne zaostane za lavinom...
Jacko nikad nije odrastao, a kako se čini, baš kao ni njegovi najbliži, nije se baš previše ni volio, jer kako drugačije objasniti "masakrirano" tijelo nego kao nastojanje da ga "izjednači" sa dušom.
Počivao u miru...ukoliko mu to dozvole.
Slažem se sa Studenom, doista nikad nije odrastao, vjerojatno djelomično i stoga što djetinjstvo u klasičnom smislu nije niti imao.
Kod mene postoji period u životu u kojem sam bila priličan fan, kad bolje razmislim, počinje i završava s Trillerom s kojeg sam svojedobno znala sve riječi, ali ono što me iznenadilo, jer nisam mislila da ga je ona kao glazbenika ili pop figuru, a kamoli "kralja popa" uopće registrirala, je reakcija moje desetogodišnje kćeri nakon vijesti o smrti, a koja vijest mene priznajem nije iznenadila. Očekivala sam odlazak po sličnom scenariju, da ne kažem gorem, obzirom na sve priče o tome kako mu se raspada lice i sl.
Uglavnom, moja kći je definitivno, iako od mene nikad nije dobila input u tom smislu, za njega znala, slušala ga, što govori za sebe, nije bilo moguće ne registrirati ga.....
Ispada da je njegov odlazak intenzivnije doživjela ona, nego ja, čiji dio mladosti uključuje i njegovu glazbu.
I opet, što reče Studena R.I.P, ako mu dozvole, u što isto tako sumnjam........
Nove informacije nastavljaju stizati o njegovoj smrti, koje me rastuzuju i zgraznjavaju. Istovremeno,iza svakog ugla se cuje njegova muzika. kao protuteza.
Post a Comment