Sal više ne pohađa školu. Jednostavno se nije pojavio prvi dan nastave i dalje sve ostale dana. Moja mlađa beštijica je vrlo tužna, ali prvenstveno zbunjena. Pokušla sam mu objasniti da su Salovi roditelji odličili da ga obrazuju kod kuće, uz pomoć privatnih učitelja i predavanja s Interneta. On nastavlja s pitanjima tipa kako netko niži od metar i 20 ne mora ići u školu.
Sal i njegova sestrica nisu izgubljen slučaj ludih i neodgovornih roditelja. Naprotiv, prema podacima američkog Ministarstva za obrazovanje između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece od 7 do 16 godina na pohađa nastavu u školi, već se školuje kod kuće. Zakoni koji reguliraju „home-schooling“, ili školovanje kod kuće, razlikuju se od jedne savezne države do druge. Neke imaju vrlo liberalne zakone, poput Texasa, Oklahome, Illinoisa i Michigana, po kojima ne pohađanje nastave nije potrebno ni prijaviti, dok druge, poput New Yorka i Pennsylvanije, zahtjevaju da se redovito testira razina usvojenog znanja. Što je još značajnije broj djece koja se školuju kod kuće je u posljednjih nekoliko godina porastao za oko 30%.
Razlozi naizgled tako drastičnih odluka, koje većinu plaše ili barem zbunjuju, su vrlo različiti. Prednjače vjerska uvjerenja, međutim brojni su i oni koje zajednički svrstavamo pod naziv „alternativci“ i koji pokušavaju živjeti u Americi praveći se da žive negdje drugdje. Oni svoj izbor uglavnom objašnjavaju tezom da je dijete „natural learner“, tj. da je po svojoj prirodi sklono učenju, a da svaka prisila, u obliku programa, satnice, brzine usvajanja, samo guši taj urođeni instinkt. (Tu mi je tezu jako teško prihvatiti?!)
Na „home-schooling“ odlučuju se i roditelji bolesne djece, one s poteškoćama u učenju, kao i izuzetno nadarene djece, koja veliki dio vremena provode u sportskim ili drugim aktivnostima. I na kraju, djeca bogatih i slavnih, koji iz razloga privatnosti, nomadskog načina života ili jednostavno lakšeg „uguravaju“ dječjih obaveza u dnevni raspored, ne pohađaju školsku nastavu.
U svakom većem američkom gradu postoje udruženja roditelja povezana on line, koja često održavaju predavanja o određenim nastavnim jedinicama, razmjenjuju adrese tzv. tutora ili privatnih učitelja, organiziraju tradicionalnija predavanja u privatnim kućama. Na federalnoj razini djeluje HSLDA, Home School Legal Defense Association (Udruženje za obranu prava na kućno školovanje), koje pruža informacije i pravne savjete, te koordinira manje grupe.
Porast broja djece koja ne pohađaju službenu nastavu otvoreno pokazuje rastuće nezadovoljstvo američkim školskim sistemom i brine mnoge.
A, rezultati o razini usvojenog znanja, koji se u određenim saveznim državama prikupljaju, još su pogubniji za američke škole. Naime, djeca koju roditelji podučavaju u prosjeku su bolja u engleskom, kako u čitanju, tako i u pisanju, i u povijesti, dok je mali zaostatak za djecom u tradicionalnim školama zabilježen jedino u matematici.
Thursday, September 17, 2009
Subscribe to:
Posts (Atom)
