Sal više ne pohađa školu. Jednostavno se nije pojavio prvi dan nastave i dalje sve ostale dana. Moja mlađa beštijica je vrlo tužna, ali prvenstveno zbunjena. Pokušla sam mu objasniti da su Salovi roditelji odličili da ga obrazuju kod kuće, uz pomoć privatnih učitelja i predavanja s Interneta. On nastavlja s pitanjima tipa kako netko niži od metar i 20 ne mora ići u školu.
Sal i njegova sestrica nisu izgubljen slučaj ludih i neodgovornih roditelja. Naprotiv, prema podacima američkog Ministarstva za obrazovanje između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece od 7 do 16 godina na pohađa nastavu u školi, već se školuje kod kuće. Zakoni koji reguliraju „home-schooling“, ili školovanje kod kuće, razlikuju se od jedne savezne države do druge. Neke imaju vrlo liberalne zakone, poput Texasa, Oklahome, Illinoisa i Michigana, po kojima ne pohađanje nastave nije potrebno ni prijaviti, dok druge, poput New Yorka i Pennsylvanije, zahtjevaju da se redovito testira razina usvojenog znanja. Što je još značajnije broj djece koja se školuju kod kuće je u posljednjih nekoliko godina porastao za oko 30%.
Razlozi naizgled tako drastičnih odluka, koje većinu plaše ili barem zbunjuju, su vrlo različiti. Prednjače vjerska uvjerenja, međutim brojni su i oni koje zajednički svrstavamo pod naziv „alternativci“ i koji pokušavaju živjeti u Americi praveći se da žive negdje drugdje. Oni svoj izbor uglavnom objašnjavaju tezom da je dijete „natural learner“, tj. da je po svojoj prirodi sklono učenju, a da svaka prisila, u obliku programa, satnice, brzine usvajanja, samo guši taj urođeni instinkt. (Tu mi je tezu jako teško prihvatiti?!)
Na „home-schooling“ odlučuju se i roditelji bolesne djece, one s poteškoćama u učenju, kao i izuzetno nadarene djece, koja veliki dio vremena provode u sportskim ili drugim aktivnostima. I na kraju, djeca bogatih i slavnih, koji iz razloga privatnosti, nomadskog načina života ili jednostavno lakšeg „uguravaju“ dječjih obaveza u dnevni raspored, ne pohađaju školsku nastavu.
U svakom većem američkom gradu postoje udruženja roditelja povezana on line, koja često održavaju predavanja o određenim nastavnim jedinicama, razmjenjuju adrese tzv. tutora ili privatnih učitelja, organiziraju tradicionalnija predavanja u privatnim kućama. Na federalnoj razini djeluje HSLDA, Home School Legal Defense Association (Udruženje za obranu prava na kućno školovanje), koje pruža informacije i pravne savjete, te koordinira manje grupe.
Porast broja djece koja ne pohađaju službenu nastavu otvoreno pokazuje rastuće nezadovoljstvo američkim školskim sistemom i brine mnoge.
A, rezultati o razini usvojenog znanja, koji se u određenim saveznim državama prikupljaju, još su pogubniji za američke škole. Naime, djeca koju roditelji podučavaju u prosjeku su bolja u engleskom, kako u čitanju, tako i u pisanju, i u povijesti, dok je mali zaostatak za djecom u tradicionalnim školama zabilježen jedino u matematici.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
4 comments:
Prvo sto sam promislila procitavsi samo naslov Tvog danasnjeg posta bilo je "skola" bez razmisljanja. Procitavsi cijeli post ostala sam zacudjena jer nisam znala da u Americi roditelji mogu birati nacin skolovanja. Bez veze mi je to. Nije poanta skolovanja samo usvojiti odredjeno znanje. Tu su i druzenja djece,ljubavi, prijateljstva, slatke zivotne price koje ce ih definirati za cijeli zivot. Drago mi je cuti da Tvoja djeca nece propustiti sve to. ;) gm
Hej,
Znala sam za mogućnost ovakvog školovanja kod Amerikanaca. Vjerojatno pod utjecajem televizije uvijek sam takav pristup povezivala s nekakvim čudacima, vjerskim sektama i potencijalnim teroristima. :) Mogu donekle shvatiti roditelje koji žele najbolje svojoj djeci pa se odluče za ovakav sustav obrazovanja ipak i dalje mislim da je staromodna obična škola bolja, nastranu sve sitne traume iz tog vremena, ipak su to naši prvi samostalni koraci u svijetu. Škola je poligon na kojem se učimo međuljudskim odnosima, mjesto na kojem su nastajale prve ljubavi i rane, mjesto gdje smo stekli ponekog prijatelja za cijeli život. Nekako mi je nepošteno lišiti djecu tog iskustva.
Rekla bi također da je naše, hrvatsko školstvo dvojni sustav, jer većina roditelja provodi puno radno vrijeme pišući domaće zadaće sa svojim školarcima. :D :D
Sorry što sam odužila, takva je tema... :)
draga gm i Andrea, hvala na komentarima!
Upravo smo danas popodne bili kod Sala i njegove obitelji (onaj s početka priče. Pošto čekaju prinovu, uz to su se i preselili, a otac puno putuje zbog posla odlučili su se na homeschooling. Pitam Salovu mamu kakvo je dosadašnje iskustvo i kaže mi da su Sal i njegova sestrica Lily jako sretni i puno opušteniji nego u školi. Pošto on četiri puta tjedno ide na nogomet, a ona na balet, tamo imaju puno prijatelja i zapravo im djeca ne nedostaju.
Priznajem, nikad ne bih imala hrabrosti obrazovanje svoje djece preuzeti isključivo u svoje ruke, jednostavno nisam tako samouvjerena, ali istovremeno ne kažem da to za njih nije pravi izbor.
Isto tako smatram da školske klupe znače više od pukog usvajanja znanja.
Da, mislim da je ovdje najveca odgovornost na roditeljima. Njihovoj samodisciplini. A i treba osluhnuti svoje dijete. Bas kao i mi odrasli, neki bolje funkcioniraju u grupi, dok su neki od nas solo igraci. I meni je skola jedno predivno iskustvo, ali ne zaboravimo da ima i one djece koja iz skola vuku manje romanticna iskustva.
murtela
Post a Comment