AKTUALNO

TIJELO KAO MALA TVORNICA (4.3.2009.)
Najprije stan i auto. Nakon toga namještaj i zlato. A, kada računi nastave stizati, a posla niotkud, preostaje još jedino - vlastito tijelo. Kao mala tvornica. Kao stroj koji proizvodi robu koja na tržištu ima svoju cijenu.
Od prošlog ljeta, otprilike s početkom ekonomske krize, broj žena u SAD-u koje prodaju svoje jajne stanice centrima za umjetnu oplodnju porastao je za 40%. Studentice, mlade majke, službenice koje su ostale bez posla, domaćice koje pokušavaju spojiti kraj s krajem, prijavljuju se na intervjue nadajući se da je njihov zdravstveni i genetski profil u modi (navodno da se u posljednje vrijeme traže donatorice iz azijskih zemalja). Za svaki tretman vađenja jajnih stanica, žena može zaraditi oko 7.000 dolara. Nije neobično sresti žene koje takvu zaradu smatraju lakom ili jedinom preostalom. Kao što je i veliki broj onih koje su na svojim jajnim stanicama zaradila po nekoliko desetaka tisuća dolara.
U Americi je svakoj zdravoj ženi, a dobna granica se uglavnom kreće od punoljetnih 21 do 34 godine, dozvoljeno obaviti najviše 6 tretmana, koji podrazumijevaju analizu krvi, hormonsku terapiju, ultrazvuk i vađenje jajnih stanica iz jajovoda.
Onima koji nemaju sreće s jajnim stanicama, preostaje davanje krvi. Iako se smatra dobrovoljnim činom koji se ne plaća, davatelji za svako doniranje primaju oko pedesetak dolara za tzv. pokrivanje troškova. Međutim, u nekim slučajevima, ta svota je, osim za autobusnu kartu i bolji ručak, dovoljna i za otplaćivanje rate stambenog kredita ili školovanje djece ili održavanje domaćinstva. Sve veći broj Meksikanaca, koji žive uz američku granicu, dva puta tjedno daje krv u američkim bolnicama. Za većinu njih zarada od oko 400 dolara predstavlja više od prosječne plaće.
Prema podacima koje je objavio dnevni list „Chicago Tribune“ broj davatelja, koji je prije tri godine iznosio oko desetak milijuna, prošle godine je dostigao brojku od oko 16 milijuna.