STARI AMERIČKI DNEVNIK (7. dio)

(New York, 25. ožujak 2005.)

Svaka zemlja i uže svaki grad i još uže svaka obitelj, pa dalje svaka osoba imaju svoje takozvane nedjeljne rituale.
Cijeli tjedan se budimo na budilicu, zarađujemo za život na istom radnom mjestu, za istim stolom, gledajući u iste ljude. Odredili smo si dan za teretanu, za kupovinu, za kućanske poslove, za telefoniranje, eventualno prijatelje. Pa, nakon dobro organiziranog tjedna, gdje nema govora o improvizaciji, dođe nedjelja, dan koji bi mogli ostaviti na milost i nemilost našem promjenjivom raspoloženju, odlukama u zadnji trenutak, djetinjastim hirovima, neočekivanim telefonskim pozivima, jednom rječju, slučajnosti. Međutim, nas taj nekontrolirani prostor, ta divlja prerija, taj neispitani dio svemira, plaši, ne znamo se nositi s njegovim nepoznanicama i otvorenim mogućnostima, pa moramo planirati. S tim ciljem smo za nedjelju izmislili i podvrgli se nedjeljnim ritualima. Tradicionalni ručak s obitelji, nogometna utakmica, šetnja prirodom uz branje sezonskih plodova, kava s prijateljima, vrtlarenje, te u manje sretnim slučajevima čišćenje stana, peglanje ili kuhanje za cijeli tjedan.
Nama je on u Americi dosad falio! Osjećali smo se u najmanju ruku čudno, čitaj euforično-depresivno, sa svim tim nedjeljama tijekom kojih nismo imali odredišnih točaka, ni obaveza, ni potrebe za satom, kao da smo na godišnjem odmoru, ili na pustom otoku, ili nedaj Bože, sami na svijetu. Sva ta sloboda u kojoj se doručkovalo po tri puta, buljilo satima u televiziju, prelazilo s kauča na fotelju i obrnuto, raščupani i bosi, krmeljivih očiju i neopranih zubi, taj originalni oblik građanskog neposluha, ta simpatična kućna dekadencija, postajala je sve opasnije i prijetila da za čas pređe u totalnu anarhiju i sektašku izoliranost od vanjskog svijeta.
Spasili smo u posljednji trenutak izmislivši, priznajem sasvim slučajno, novi nedeljni ritual. Sada smo opet svi organizirani i sretni. Rekla bih, pod kontrolom. Već par mjeseci nedjelje provodimo u obilasku „open houseova“. Naime, kada u Americi želiš prodati stan, onda nedjeljom između 12 i 16 sati organiziraš tzv. „open house“, potjeraš ženu i djecu, ili muža i djecu, na neki drugi nedjeljni ritual, pozoveš svog agenta za nekretnine (jer u Americi svaka punoljetna osoba koja drži do sebe, osim kućnog liječnika, estetskog kirurga i brokera, ima i svog agenta za nekretnine) i... otvoriš kuću! Mislim da sam kroz „open hausove“ naučila više o Americi i Amerikancima nego kroz bilo koju knjigu, televiziju, priču ili osjetilno iskustvo. Na obilazak američkih stanova i kuća namjeravam povesti sve svoje prijatelje koje pun navede nedjeljom ovdje.
I na kraju krajeva, tko zna, često hobbyiji prerastu u business, a ja sam u međuvremenu postala pravi ekspert za nekretnine u New Yorku. Najteže je bilo savladati birokratsko-papirološki dio, tj. razumijevanje teksta ponude i skraćenica. WIC iliti walk in closet iliti garderoba iliti ormar u koji se može ući pješke, pa kuhinja koja može biti „windowed“ tj. s prozorom ili „eat in“, koja ima stolić za kojim se može jesti ili najbolja varijanta „gourmet“, gdje se jednostavno radi o kuhinji poput one u kojoj je većina nas odrasla, u kojoj se može komotno skuhati ručak i pojesti ga.
Savladala sam i nove mjerne jedinice (o tome ću morati napisati posebno poglavlje), jer se veličina stanova mjeri u Sq.Ft. ili Square Feet, koje ne znam ni prevesti, ali sigurno nisu pedljevi, ni palčevi, jer bi stvarno bilo nezgodno mjeriti sobe četveronoške, osim toga agente za nekretnine sam vidjela kako mjere stopalima (br. noge cca. 43 -45). Moja točka ravnanja je 1800 Sq.Ft. otprilike 165 m2. Pa dalje, E/S ili W/N ili 360-degree view, govori o tome što se i koliko vidi kroz prozore. Ljepota i vrijednost stana ovise i o kvartu, zgradi i katu, broju soba i kupaonica, vrsti bijele tehnike (jer su kupaonice i kuhinje uvijek namještene, čak i kod potpuno novih zgrada), o mogućim balkonima i terasama, garaži i detaljima poput parketa, mramorne ploče u kuhinji, broja zidnih ormara.
Ali, najzanimljiviji dio obilaska open houseova je pogađati tko u njima živi i kako. I biti u stalnom stanju čudenja! Nakon određenog iskustva stanove sam podijelila u dvije osnovne grupe – pune i prazne! I ne radi se o onim namještenim ili nenamještenim, već onome što zovemo prvim dojmom. Dakle, puni stanovi potvrđuju postojanje ljudi koji ne znaju ili ne mogu baciti u smeće ni praznu konzervu, možda zato jer su nekad bili siromašni, jer su trenutno siromašni ili jer se strašno boje da će to postati, te se sada vezuju za sve i svakoga! U tim stanovima su zidovi roza, plavi ili žuti, svaka vodoravna površina je postolje za vaze, knjige, biljke, suvenire, zdjele s voćem ili šiškama, fotografije u svim životnim situacijama, skulpture u drvetu, glini ili staklu, plišane igračke, akvarije sa zlatnim ribicama, kalendare, na prozorima su dvostruke zavjese u dvije različite boje, preko tapisona su stavljeni tepisi, na kaučevima su jastuci u obliku srca, tratinčice i Empire State Buildinga, na stolovima i stolićima stoljnjaci, na prozorskim i vratnim okvirima su one stvarčice koje vise i miču se na strujanje zraka. Ajme, boli glava! U takvim prostorima se moraš dobro koncentrirati da te emocije ne ponesu, te da hladnokrvno procijeniš o kakvoj se nekretnini radi. Beštijice najviše vole baš takve.
Druga velika grupa su prazni stanovi. Uglavnom se nalaze na visokim katovima nebodera. U njima se samo spava i kupa i sjedi na školjci. I naravno gleda kroz prozor. U nekima sam nakon godina stanovanja vidjela original tvornički stiropor u pećnici, a u frižideru tek pivo, kocke leda i teniski reket. Vlasnici su uglavnom samci. Obavezan je kutak sa čašama i alkoholnim pićima, udobni kaučevi uglavnom bijeli, ako se preferira romantična varijanta, ili crni-kožni, ako prevladava manje romantična varijanta muško-ženskog ili muško-muškog ili žensko-ženskog ili muško-žensko-ženskog ili muško-muško-muškog odnosa... dalje slažite sami! Nezaobilazna je HiFi linija s new-age muzikom, te ogromna televizija s ekranom na plazmu. U kupaonici je jacuzzi kada ili tuš-kada sa saunom, u spavaćoj sobi veliki king size krevet s kojega se iz bilo koje pozicije vide svjetla metropole.
Ako se radi o prosječnoj obitelji, odmah se bacim na proučavanje ženskog elementa. Prvo, po cipelama procijenim koliko joj je godina i koji je tip, agresivno-seksi, stabilno-majčinski, nesigurno-djetinjasti, te još nekoliko tipoloških podvrsta. Po tome kako joj je organiziran ormar i poslagane stvari, shvatim kakva joj je bila mama. Kad otvorim frižider znam što radi kada se vrati s posla, a po količini i kvaliteti šminke i krema u kupaonici sa sigurnošću mogu zaključiti kakvo joj je bračno stanje
Zaboravila sam spomenuti, tijekom „open houseva“ nude se keksići i sokovi, u boljim slučajevima i kava.