Posljednja nedjelja u travnju već se godinama najavljuje bukom motora i stotina tisuća ljudskih glasova, natprosječno visokom temperaturom, kiselkastim mirisom piva, dimom cigareta i roštilja, zrakom prepunim prašine, mušica, isparenog benzina. Tako je bilo i ovog puta. Ništa politički ispravnog, uprkos svugdje prisutnim molitvama, himnama i zastavama, nisam uspjevala pronaći po brežuljcima uokolo jajolike automobilske piste Speedway, u mjestu Talladega, Alabama. Prašina je nagrizala oči, a brujanje auspuha titralo u trbuhu, poput zvučne kutije. Upravo je počinjala jedna od tridesetak godišnjih automobilističkih utrka Nascar (National Association of Stock Car Racing). Četrdesetak friziranih Fordova, Chevroleta i Dodgea, pretvorenih u jureće oglasne ploče, izazvalo se brzinom od 300 kilometara na sat, uvijek i samo u krug, kako bi izvozili utrku od svojih osamstotinjak kilometara.
Talladega je tipičan gradić američkog juga, koji nema baš ništa zajedničko s New Yorkom ili San Franciscom, s Capitol Hillom ili Hoollywoodom. Interstate 20, cesta koja spaja Georgiju i Alabamu, dijeli ga na jednako dosadan istok i zapad, uz neizbježne trgovačke centre i fast food restorane s hamburgerima po dolar i po, prašinu i montažne kućice, pick upove sa „stripes and stars“ naljepnicom na stražnjem dijelu, koja poručuje „support our troops“ (pomozite naše vojnike u Iraku) i koja je nepogrešivi pokazatelj da se radi o crvenom, republikanskom dijelu Sjedinjenih Država. Talladega bi bila tek točkicom na karti, uz tisuće drugih točkica, da dva puta godišnje, u jesen i proljeće, ne postaje središtem svijeta za oko 75 milijuna Amerikanaca, obožavatelja automobilističkih utrka Nascar ili tzv. „Nascar Dadiesa“ (Nascar očeva).
„Nascar Dadies“ više nije tek zajednički nazivnik za očeve obitelji koji svake nedjelje, od veljače do studenog, sa tribina ili kućnih fotelja prate utrke Nascar, već iz dana u dan postaje političkom kategorijom, složenim predmetom pručavanja brojnih sociologa i političkih stratega. „Svatko tko želi osvojiti Bijelu Kuću, mora najprije osvojiti Nascar Dadiese“, uzrečica koja se vremenom pretvorila u istinitu tvrdnju, barem do dolaska Baracka Obame.
Oni su utjelovljenje svih stereotipa koje ostatak svijeta, pa čak i obalni dio kontinenta, ima o najameričkijim Amerikancima. Tetovirani i trbušasti macho tipovi koji se zaklinju u Boga, Domovinu i Pivo. Rođeni uglavnom na američkom Jugu i Zapadu, obožavatelji Nescara su idejni, a često i stvarni, potomci prvih pionira, divljih i brzih na pištolju i boci. Možemo ih također definirati „bijelim proletarijatom“ alergičnim na štednju energije, feminizam, zaštitu okoliša i uopće ostatak svijeta istočno od Mississippija i sjeverno od Oklahome. I upravo, na brežuljcima uz Speedway u Talladegi nije bilo crnaca, ni Azijata, ni stranaca bilo koje vrste. Nascar fanovi su „tetovirani, golog poprsja, pijanog i smrdljivog zadaha, te njihovi muževi“, poznata je definicija Stevea Rushina, dugogodišnjeg novinara Sports Illustrateda, koji je među njima proveo desetljeća. U tom smislu, bili smo iznenađeni kad nas je, na ulasku na parkiralište, jednako trbušastih i tetoviranih policajaca, tražio da otvorimo pretinac kod suvozačevog mjesta. „No guns?!“ pitao je ovlaš, iznenađen, da ne kažem razočaran, našim negativnim odgovorom.
Većina obožavatelja Nascara je stigla u Talladegu već u petak navečer kako bi pronašli najdublju hladovinu i najmekšu travu i smjestili kamp kućicu ili podigli šator, izvukli stolice i ležaljke, plinske roštilje i gajbe s pivom.
Talladega je tipičan gradić američkog juga, koji nema baš ništa zajedničko s New Yorkom ili San Franciscom, s Capitol Hillom ili Hoollywoodom. Interstate 20, cesta koja spaja Georgiju i Alabamu, dijeli ga na jednako dosadan istok i zapad, uz neizbježne trgovačke centre i fast food restorane s hamburgerima po dolar i po, prašinu i montažne kućice, pick upove sa „stripes and stars“ naljepnicom na stražnjem dijelu, koja poručuje „support our troops“ (pomozite naše vojnike u Iraku) i koja je nepogrešivi pokazatelj da se radi o crvenom, republikanskom dijelu Sjedinjenih Država. Talladega bi bila tek točkicom na karti, uz tisuće drugih točkica, da dva puta godišnje, u jesen i proljeće, ne postaje središtem svijeta za oko 75 milijuna Amerikanaca, obožavatelja automobilističkih utrka Nascar ili tzv. „Nascar Dadiesa“ (Nascar očeva).
„Nascar Dadies“ više nije tek zajednički nazivnik za očeve obitelji koji svake nedjelje, od veljače do studenog, sa tribina ili kućnih fotelja prate utrke Nascar, već iz dana u dan postaje političkom kategorijom, složenim predmetom pručavanja brojnih sociologa i političkih stratega. „Svatko tko želi osvojiti Bijelu Kuću, mora najprije osvojiti Nascar Dadiese“, uzrečica koja se vremenom pretvorila u istinitu tvrdnju, barem do dolaska Baracka Obame.
Oni su utjelovljenje svih stereotipa koje ostatak svijeta, pa čak i obalni dio kontinenta, ima o najameričkijim Amerikancima. Tetovirani i trbušasti macho tipovi koji se zaklinju u Boga, Domovinu i Pivo. Rođeni uglavnom na američkom Jugu i Zapadu, obožavatelji Nescara su idejni, a često i stvarni, potomci prvih pionira, divljih i brzih na pištolju i boci. Možemo ih također definirati „bijelim proletarijatom“ alergičnim na štednju energije, feminizam, zaštitu okoliša i uopće ostatak svijeta istočno od Mississippija i sjeverno od Oklahome. I upravo, na brežuljcima uz Speedway u Talladegi nije bilo crnaca, ni Azijata, ni stranaca bilo koje vrste. Nascar fanovi su „tetovirani, golog poprsja, pijanog i smrdljivog zadaha, te njihovi muževi“, poznata je definicija Stevea Rushina, dugogodišnjeg novinara Sports Illustrateda, koji je među njima proveo desetljeća. U tom smislu, bili smo iznenađeni kad nas je, na ulasku na parkiralište, jednako trbušastih i tetoviranih policajaca, tražio da otvorimo pretinac kod suvozačevog mjesta. „No guns?!“ pitao je ovlaš, iznenađen, da ne kažem razočaran, našim negativnim odgovorom.
Većina obožavatelja Nascara je stigla u Talladegu već u petak navečer kako bi pronašli najdublju hladovinu i najmekšu travu i smjestili kamp kućicu ili podigli šator, izvukli stolice i ležaljke, plinske roštilje i gajbe s pivom.
No comments:
Post a Comment