CHOWDER VS. CHILI

Chowder i chili.
Kao dan i noć, bijelo i crno, hladno i vruće, sjever i jug.
Chowder i povijesno i zemljopisno predstavlja početak. Također i nacionalno jelo New Englanda, kako su prvi kolonizatori, što zbog sličnosti, što zbog nostalgije, prozvali nepristupačne obale u okolici današnjeg Bostona. U kolektivnoj svijesti taj dio Amerike je predstavljen bijelo ofarbanim kućama s plavim prozorskim okvirima, dimom iz dimnjaka, mirisom vlažnog ili izgorenog drva. Naravno, i kriglama s pivom u tamnim i zagušljivim krčmama, gdje ribari-starosjedioci svjetloputa lica, pjegavih ruku i riđe kose, pripitomljavaju svoje asocijalne karaktere. Još i danas, kao uhvaćen u fotografiji, taj dio Sjedinjenih Država melankoničnog izgleda, hladnih večeri, kiša koje traju mjesecima, mirisa mora, magle kroz koju se lijeno provlači škripa ribarskih čamaca, traži – juhu!
New England je zemlja chowdera. Blijede juhe od krumpira, brašna, mlijeka i hrskave dimljene slanine, kojoj se dodaje meso rakova ili riba ili kukuruz. Radi se o nježnom jelu, još nesazrijelog okusa, poput neispisanog papira ili matične stanice koja teorijski može postati sve što zaželimo. Redom, clam chowder, fish chowder i corn chowder. Naziv proizlazi iz francuskog naziva „chaudree“ koje obilježava juhu od sitne ribe i češnjaka, koja se obavezno servira uz krekere. Originalna mješavina zemlje i mora. Neobična za nas Mediterance, koji nepogrešivo i beznadežno dijelimo kontinent i obalu. Mi ne poznajemo i ne priznajemo ribu bez maslinovog ulja, češnjaka i peršina. Vrhnje, kukuruz i slanina su pak drugi par rukava. Ali, more New Englanda nije more koje poznajemo, ono je mutno, hladno, valovito, često nedostupno. More Hermana Melvilla i njegovog Moby Dicka, kapetana Ahaba, šutljivog osobenjaka, kitolovaca i velikih riba.
S druge strane, chili je sve što chowder nije. Usta puna teksaške prašine, znoja pod kaubojskim šeširima, insekata, žeđi. Zamislite teksaške rančeve, nervozne životinje, engleski sa španjolskim akcentom, tepihe živih boja, puške i pištolje, kaktuse usred pustinje i okrugle busenove suhog grmlja koji nepromijenjeni godinama putuju za vjetrom. Tekilu i papričice. Kuće od gline i rešetke na prozorima. Umjesto jata riba krda stoke, umjesto udice laso, umjesto mora Rio Grande. I chili je juha. Međutim tu prestaje svaka sličnost s chowderom. Chili con carne je gusta juha, rekli bi korak od gulaša, spravljena od mesa, luka, graha i papričica, žarkih boja sunca. Pretpostavljam da su za njom ludovali tipovi poput Johna Waynea, Billy the Kida, Doc Hollidaya, Wyatt Earpa, i dalje, pistolerosi, šerifi, kauboji, tragači za zlatom.
Chili con carne je nacionalno jelo savezne države Texas i najpoznatije jelo tzv. tex-mex kuhinje, izraz koji je prvi puta upotrebljen nakon drugog svjetskog rata, a odnosi se na meksičke specijalitete koje su spremali teksaški kuhari.
Chowder i chili stoje na početku i kraju Sjedinjenih Država. Prvi je bliži, barem zemljopisno, Europi i mjesta odakle su Lewis i Clark krenuli u osvajanje Novog kontinenta. On je bijeli poput neispisanog lista i jednostavan poput svakog prvog recepta. Chili je skuhan kasnije, kad je Amerika već znala da je Amerika, kad su na Zapad stizali samo najveći sretnici ili kriminalci. Chili je povijest ispisana bojama, tanjur s iskustvom, juha za izdržljive tvrdokožce.
Neopterećeni tradicijom, neki novi američki chefovi u „začinskoj groznici“ traganja za još nepoznatim mirisima i okusima, nečim što će nas začuditi i probuditi pionirski duh u našim razmaženim nepcima, izmislili su novu juhu jednostavno nazvanu ChowderChili. Gastronomsko ujedinjenje nacije koja obuhvaća skoro cijeli kontinent, nacionalna pomirba Crvenih mundira i Tex Villera, mutant koji je dočekao 21. stoljeće kako bi ga zatvorili u limenku, liofilizirali, zbili u kocku i napokon tržišno osvjestili i iskoristili. U Obaminoj eri šarenila, pokušaja brisanja rasnih, socijalnih i vjerskih razlika, politički potpuno neispravno se pitam zašto Chowder nije mogao ostati chowderom, a Chili chilijem?