LAKEWOOD CHURCH, HOUSTON, TEXAS (1.dio)

Kako bi prisustvovali nedjeljnoj propovjedi u crkvi Lakewood u Houstonu, Texas, morali smo parkirati na trećem katu podzemnog mega parkirališta s 4.000 mjesta. Čak smo se nekoliko puta izgubili među antiekološkim SUVima i pick upovima, kojima jeftini teksaški benzin, obećava još dug život. Natpisi na garaži su ostali isti od prije nekoliko godina, kada je dvorana bila – košarkaška. Sve dok pastor Joel Osteen nije digao kredit i izbrojao za nju desetke milijuna dolara. Trebala mu je crkva u koju su mogli stati svi njegovi sljedbenici.
Priznajem, ušla sam u ostakljeno predvorje Lakewooda s priličnim predrasudama. Glavna dvorana je imala više od desetak ulaza. Kad smo napokon sjeli na udobne stolice označene brojevima, ništa mi nije govorilo da se nalazim u crkvi. Bez zvonika, bez oltara, pa čak i bez križa. Kako vani, tako i unutra, nije bilo ničega što bi nedvosmisleno označavalo da se radi o božjem hramu. Oko mene je bilo moderni amfiteatar s tridesetak tisuća ljudi, a ispred pomična pozornica uronjena u plavičastu svjetlost, koja joj je davala nestvarnost i magičnost akvarija ili nebeskih visina. Sa svake strane po jedan veliki ekran, orkestar, zbor, veliki i nakošeni mjedeni globus, koji se okretao i bljeskao pod reflektorima. Kad se nakon desetak minuta muzike, mješavine popa i tradicionalnog gospela, na pozornici pojavio mršavi muškarac u savršenom odjelu, Joel Osteen, ostala sam bez riječi.
Nakon kratkog pozdrava, započeo je svoju tjednu propovjed na temu obaveza razvedenih očeva. Nije bilo govora o grijehu i iskupu. Niti ičega što rađa neugodu ili ružne uspomene. Nasmješenog lica, često stisnutih šaka ili kažiprsta podignutog prema nebu, Joel je prije svega tješio, hrabrio, govorio o 'pozitivnoj energiji' i o tome kako treba pomoći drugima oko nas. Riječ 'vjera' izbrisana je i zamijenjena 'nadom'. Osteenova riječi su poput utjehe padale na glave i u misli njegovih brojnih sljedbenika. Nije bilo 'zločestih', 'griješnih', 'kažnjenih', već samo 'uspješnih', 'borbe', 'upornosti'. Netko je pjevao, netko podizao ruke prema nebu, treći se grlili i plakali, zatvarali oči i prepuštali se muzici, njihali se u nekoj vrsti transa. Svi su bili sretni i opušteni.
Pred mojim očima odvijala se savršena multimedijalna predstava, mješavina new agea, kršćanstva, samopomoći, a sve skupa začinjeno muzikom i vizualnim efektima. Izlet iz svakodnevnice, koji službeno zovu 'neimenovanom crkvom kršćanskih korijena'.
Treba imati puno samopouzdanja i govoriti o tako osobnim stvarima pred tako neosobnim mnoštvom od preko 30.000 ljudi. Oko mene su bili crni, bijeli, stari, mladi, usamljeni, djeca, bolesni. Obučeni u nedjeljna odjela, zalizane kose, namirisani, s malim torbicama i sjajnim cipelama. Tišina je bila potpuna dok je On govorio. Otprilike, svakih pet minuta propovjed je prekidana muzičkim točkama, promjenom svjetala, dio zbora se dizao na pomičnoj sceni, drugi je uranjao iza malog zen vrta, sve unaprijed određeno iz režije.
Sat i po kasnije, kad se propovjed bližila kraju, ljudi su iz naslona sjedala ispred sebe počeli izvlačiti omotnice. Unutra je svatko stavio po želji i po mogućnostima. Svi zajedno otprilike milijuna dolara tjedno. Ništa u usporedbi sa skoro 20 milijuna koji pristignu putem donacija i Interneta. Joel i njegovi suradnici, prava pravcata tvrtka, trebaju tim novcima isplatiti dohotke oko 600 zaposlenika i dio kredita od 95 milijuna dolara.

LAKEWOOD CHURCH, HOUSTON, TEXAS (2.dio)

(tracy pred Lakewood crkvom, Houston)

Kažu da su za vrtoglavi uspjeh tzv. mega-crkava „krivi“ baby boomeri. Onih 80 milijuna Amerikanaca rođenih nakon drugog svjetskog rata (1946-1964), koji su sada, nakon što su poremetili sva demografska predviđanja, spremaju u mirovinu, te su odjednom osjetili neodoljivu potrebu za Bogom. Njima, kojima je profit do jučer bio jedinom svetinjom, tradicionalne seoske crkvice nisu predstavljale najidealnije rješenje, pa su sagradili mastodontske, ali istovremeno vrlo organizirane hramove u kojima vjeru upražnjavaju deseci tisuća vjernika.
Mega-crkve svoj uspjeh temelje na jednostavnom principu, da je potrošač uvijek na prvom mjestu. Za ostvarivanje svoje osnovne namjere „preobraćanja nevjernika u posvećene sljedbenike Isusa Krista“, stoji uigrana ekipa menađera i savjetnika za odnose s javnošću. U žestokoj tržišnoj borbi za svakog vjernika-potrošača, američke mega-crkve stvarno daju sve od sebe. Prvenstveno, kako bi se on u svakom trenutku osjećao „kao kod kuće“. U tom smislu se, nakon masovnih vjerskih obreda, vjernicima nudi mogućnost uključivanja u rad različitih grupa, od ljubitelja motora do sljedbenika weight-watchers dijete, korištenja usluga socijalnih službi za pomoć ovisnicima o alkoholu ili seksu, prakticiranja najraznovrsnijih sportova i hobija.
Preteča svih megapastora svakako je onaj Bill Graham, koji je prošle godine proslavio svoj 90-ti rođendan. Upečatljiva, dvometarska prilika, baršunasti bariton, izražajnost lica, prave riječi, ali prvenstveno neosporivi politički i poduzetnički instinkt, učinile su od Billyja Grahama, pastora South Baptista, najmoćnijeg američkog kršćanina od drugog svjetskog rata do danas. On je prijateljavao s Eisenhowerom, Clintonom, stavio na pravi put bivšeg pijanca Busha, proputovao cijeli svijet. Danas su njegovi najtalentiraniji nasljednici Osteen i Rick Warren. Ovaj posljednji je prije posljednjih predsjedničkih izbora jedini uspio istovremeno imati na razgovoru McCaina i Obamu.
Lakewood crkva nije samo građevina stvorena okolo propovjedaonice. I ona svojim sljedbenicima pruža potpuno iskustvo. Uokrug velike dvorane može se naći svaka vrsta zabave i usluge, od sportske dvorane u kojoj se propovjed može slušati na slušalicama dok se vozi sobni bicikl, dvorane za djecu s osobljem koje vam može pričuvati najmlađe, nekoliko restorana, sportskih igrališta, grupa za pomoć. Neka vrsta duhovnog trgovačkog centra, u koji uđeš nedjeljom ujutro i ne izlaziš do sumraka.
A, kod odlučiš da je „za danas dosta“ kod izlaza čeka Joel i njegova supruga Victoria, visoka teksaška plavuša, kako bi svakom sljedbeniku osobno stisnuli ruku, pogledali ga u oči i zaželjeli mu „uspješan tjedan“.