Friday, May 29, 2009

SALT LAKE CITY - GRAD MORMONA, UTAH


(mormonski hram na Tample Squareu)

Iz aviona Salt Lake City (180.000 st.) izgleda kao što i samo ime kaže, grad na slanom, mrtvom jezeru. Zapravo sve oko Salt Lake Cityja izgleda poput neke međufaze, napola završene slike, zaboravljenog izbjedjelog opisa. Prije Rocky Mountainsa (Stjenjaka), usred čistina bez vegatacije nadziru se tek tamne mrlje slanog jezera. Nepokretna slika nekog pejzaža iz geološke evolucije Zemlje. Ne čudi me da je upravo na visoravnima Utaha pronađen najveći broj fosila i kostiju raznih dinosaurusa. Teško je zamisliti da nešto živo, u smislu toplokrvnog bića, može, a što je još nevjerovatnije, i želi ovdje živjeti.
Utah je domovina mormona. Nisam ni sama znala o kome i o čemu se točno radi, sve do slijetanja na aerodrom Salt Lake Cityja, jednog od najfrekventnijih u ovom dijelu SAD-a.
Prvo, ne vole da ih se zove mormonima. Draže im je „sljedbenici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjeg dana“, Church od Jesus Christ of Latter-day Saints, skraćeno LDS (oprezno s rasporedom slova?!). U svijetu ih ima 12 milijuna, ali njihov prvi pravi dom je Salt Lake City, glavni grad američke savezne države Utah.
Uz južni dio Stjenjaka, usred tog lunarnog, pustinjskog pejzaža na 2.000 metara nadmorske visine, prorok Brigham Young je 1847. otkrio svojim progonjenim i gladnim sljedbenicima, da je upravo to zemlja koju je usnio. Te da će iz tog ničega niknuti njihov grad. Tako je i bilo. Tample Square predstavlja fizičko sjedište Salt Lake Cityja, kao i duhovno središte mormona. Tu se nalazi crkva, koja služi za nedjeljna bogosluženja, hram, čija se vrata otvaraju samo u specijalnim prilikama, poput krštenja i vjenčanja, kada su svi obučeni u bijelo, pa tabernakul ili crkva za veliki broj vjernika i muzej. Hram je najviši i potpuno bijel, sve ostalo je sagrađeno od istog sivkastog granita, kojeg je trebalo konjskim i ručnim zapregama dovlačiti iz pedesetak kilometara udaljenog kamenoloma.

Život u obećanoj zemlji nije bio jednostavan. Od tla na kojem ništa ne raste jer se ponaša poput pijeska i ne zadržava vodu, do ubitačno hladnih zima, koliko i vrućih ljeta. Priča se da je jedan od sljedbenika s ushićenjem pripovjedao proroku Brighamu o zemlji koja se nalazi samo malčice zapadnije, o njenom moru, brežuljcima, zelenim dolinama i blagoj klimi. Ali, prorok je bio siguran u ono što je snio i Kalifornija nije nikad postala zemljom mormona.
Dvadesetogodišnju Julie Ann smo upoznali upravo na Tample Squareu. Ona je neka mješavina turističkog vodiča i prozelitističkog fanatika. Nakon što je dvije godine studirala umjetnost u Firenzi, shvatila je da je u životu, od vlastitog uspjeha, važnije staviti se na raspolaganje zajednici. Produživši suknju do polovice listova i zakopčavši i posljednje dugme na bluzi, odlučila je promijeniti svoj dosadašnji način života, te počela s 18 mjeseci dobrovoljnog rada. S tridesetak drugih mladića i djevojaka, vodi goste Tample Squarom pokušavajući prenijeti na njih svoje znanje i entuzijazam. „Mi smo posebni, jer nas Bog voli!“, ponavlja smirenim i vedrim glasom. I upravo u optimizmu, pragmatičnom moralizmu, te stalnom stremljenju k osobnom usavršavanju, inačicama kojima je natopljen „američki san“, leži tajna privlačnosti ove Crkve.
Povijest mormona, djelomično wester i djelomično thriller, obiluje nevjerovatnim događajima i preokretima, dramatičnim odlukama. Njihov početak je određen pronalaskom, u okolici New Yorka, „Mormonove knjige“, napisane na reformiranom antičkom egipatskom pismu. Preveo ju je početkom 19-tog stoljeća, prvi mormonski prorok Joseph Smith i objavio da se radi o njihovom novom evanđelju. U Knjizi piše, uz ostalo, da se Rajski vrt nalazi u blizini Jacksona, savezna država Missouri, te da je Krist nakon Uskrsnuća nekoliko puta posjetio američka indijanska plemena, „izabran narod“, koja su na sjevernoamerički kontinent stigla u 6. stoljeću, ali ne iz Azije i preko Aljaske, već s Bliskog Istoka, točnije Izraela. Proganjani od samih početaka, nakon Smithova ubojstva, prorok Brigham vodi svoje sljedbenike na skoro dvogodišnje iscrpljujuće i neizvjesno putovanje preko kontinenta, prema Zapadu, sve do puste visoravni na kojoj se nalazilo jedno veliko slano jezero.
Tijekom svoje povijesti mormoni su često bili ismijavani zbog svojih strogih životnih pravila, koja savjetuju ženama čedniji stil odjevanja, te isključuju cigarete, alkohol i kavu. Moglo bi se reći, savršeni građani, koji podržavaju zdraviji način života, da nije nedavnog medicinskog istraživanja koje pokazuje da su u prosjeku mormoni deblji i teži, od već predebelih i preteških Amerikanaca.
Međutim, u ovom, možda politički najpogodnijem trenutku za mormone u čitavoj njihovoj turbolentnoj povijesti, ko' kostur iz ormara javila se stara sablast mnogoženstva. Nakon pritisaka federalne vlade, 1890. godine crkva iz Salt Lake Cityja se odriče poligamije, koju su upražnjavala i dvojica prvih proroka, pravdajući se izrazito teškim životnim uvjetima i nedostatkom muškaraca.
Pa ipak, ona je do današnjih dana neslužbeno opstala u raznim manjim zajednicama, smještenih u „nevidljivoj“ američkoj provinciji, pretežito na jugu Utaha, dijelom i u susjednim saveznim državama, a koje je crkva LDS izopćila.
O fenomenu poligamije govori i televizijska serija koja se emitirala na kanalu HBO, pod nazivom „Big Love“ (Velika ljubav). Producent je Tom Hanks, Bill Paxton glumi supruga, dok njegove tri supruge utjelovljuju Chloe Sevigny, Jeanne Tripplehorn i Ginnifer Goodwin. I dok se na televiziji nelegalni poligamski brak prikazuje kao ništa lošiji ili bolji od ostalih, čak s određenom dozom simpatije ili kao dio narodnih običaja, američka publika otkriva da stvarnost u malo čemu odgovara tom modelu i da je često povezana s nasiljem nad djecom i ženama.
Crkveno vodstvo LDS, koje sebe naziva Kvorumom dvanaestorice apostola, insistiralo je i ostvarilo da svaka emisija „Big Lovea“ započne porukom „LDS ne odobrava poligamske brakove“.
Posljednji pokušaj, iako potpuno nenamjerni, diskreditiranja temeljnih učenja Crkve LDS, stiže od znanosti. Naime, nedavni testovi DNA su pokazali da su indijanci stigli na sjevernoamerički kontinent iz Azije, a ne kao „izabran narod“ s Bliskog Istoka, kako piše u Mormonovoj Knjizi.


1 comment:

Marina Jaksic said...

Zanimljiv tekst. Uopće nisam znala te neke stvari..Sada sam se navukla na čitanje;)