Posljednjih dana se događa svašta. Čisto me strah upaliti televiziju.
Od nafte koja je zacrnila Meksički zaljev ispred obala Louisiane, bombe na Times Squareu, poplava u Nashvillu. Eto, od silnih tema koje se nude za pisanje bloga i raspravu, ja odabrah – book club!
Book club je jedna od boljih stvari koju sam otkrila u Americi. I ako odem iz Amerike, navika book cluba ide samnom i, što se ono kaže, do kraja života. Istina je, u Americi svi imaju svoj book club, od kojih je najpoznatiji onaj Oprahin. Koji je uostalom i najbrojniji. Osim nje, čini ga još nekoliko milijuna njenih vjernih gledatelja. Za svakog pisca je ulazak u Oprahin book važnije od bilo koje nagrade, top liste, televizijskog intervjua, filma snimljenog prema...
Neki, jako ambiciozni, članovi su čak dva ili više book clubova. Ja imam samo jedan i to mi je dovoljno. Dakle, da krenem ispočetka. Prije otprilike četiri godine jedna mama iz razreda starije beštijice me upitala, doznavši za moju naklonost prema knjizi, da li se želim pridružiti njihovom clubu. Pristala sam malo sumnjičava o čemu se radi, ali već nakon prvih mjeseci sam tako zavoljela taj „hobby“, koji je danas postao svetinjom koju poštuju svi moji ukućani, a i šire.
Book club kojem pripadam sastaje se jednom mjesečno (prvi četvrtak u mjesecu) navečer od 21 do 23 sata u stanu nekog od članova. Ima nas deset. Popis knjiga za čitanje po mjesecima se uglavnom sastavi prije početka ljeta. Svako predloži jednu knjigu, i kad dođe „njegov“ četvrtak mora je predstaviti, reći nešto o autoru, djelu, vremenu u kojem je nastala. Pretpostavlja se, i kod nas je uglavnom tako, da su svi pročitali izabranu knjigu. Nakon uvoda, dogodi se da se pokrenu nevjerovatne rasprave o načinu pisanja, o postupcima junaka, nekad o nekim etičkim ili filozofskim temama. Moj book club se sastoji od 8 žena i 2 muškarca, od jedne liječnice, jedne antropologkinje, jedne trgovkinje zlatom, dvaju nastavnika, jedne socijalne radnice, dvije domaćice, od muslimana, katolika, židova i ateista, od crnih i bijelih.
U posljednje dvije godine smo se odlučili za klasike. Od prošlog ljeta smo već pročitali Tolstojev Rat i mir, Proustovu Swanovu ljubav, Tonia Krugera Tomasa Manna, Josepha Rotha, Dostojevskog s Zločinom i kaznom, D'Annunzijev Užitak, Simone de Beauvoir Uspomene dobro odgojene djevojke, Fitzeraldovog Gatsbyja, a još nas čekaju Tommasso di Lampedusa s Gattopardom i Stendhalov Parmski kartuzijanski samostan. Morate priznati, nije loše!!
Vjerovatno, zapravo, sigurno većinu tih klasika ne bi ponovo ili po prvi put pročitala da nema mog book cluba. Prošlo ljeto sam provela mjesec dana bez kompjutera i televizije, s Tolstojem. Bio je to nevjerovatan užitak!!!
A, da, tijekom sastanaka book cluba svatko donese neku sitnicu, jagode, čokoladu, kolačiće, vino. Ja uvijek i obavezno donesem Kozlovićev Muškat, koji krijumčarim u koferima iz Hrvatske. Zajedno s knjigama.
My Blog List
About Me
- tracy
- new york, United States
- Smart, pretty, talented, funny, but first of all, modest!?
8 comments:
Mislim da bi se ta ideja Book cluba svidjela mojoj Najboljoj i meni. Doduše, neki svoj interni Book club imamo i ovako, jer obično pročitamo iste knjige i posuđujemo ih jedna od druge. Ona, na čemu joj zavidim, pročita nešto više, ja nekako za to ponajviše lovim ljeto, zimi se i drugim stvarčicama koje volim zabavljam, a kad ih obje pročitamo onda znamo vrlo često o knjizi, stilu pisanja, temi koju obrađuje razgovarati jer se nalazimo petkom s djecom, naizmjence kod jedne ili druge, uz čašicu vina i malo sira :)
Mogućnost da o istoj knjizi raspravlja više ljudi različitih pogleda, obrazovanja i dr. mora biti interesantno iskustvo. Da ne govorim o ovom što si navela, da se na taj način potakneš da ponovo ili prvi put pročitaš knjige koje nisi u mladosti, a znam iz iskustva s nekim knjigama i autorima da drugačije percipiraš nakon pročitanog određenog broja knjiga i stečenih životnih iskustava. Krleža je recimo primjer. Obavezan je kao lektira u srednjoj školi, ali mislim da bih ga tek u ovoj dobi, doista čitala. U mladosti ga odradiš.
ovo je genijalna ideja! jako, jako mi se svida. istrazit cu da li tako nesto postoji u australiji i ako ne postoji zaista cu se potruditi osnovati jedan!:)
E pa ja ti zahvaljujem što si odabrala baš ovu temu. Ne zato što one druge nisu važne, jesu nažalost, ali ovakve teme se onda zagube, postaju nevažne.
Moj prvi susret sa sličnom vrstom kluba je bio, naravno, ovdje u Njemačkoj. Od kuće nosim nemile uspomene na tkz. klub "Svijet knjige", nije me zaobišao sa svojom članarinom i nametnutim knjigama za kupnju, koje sam velikodušno poklanjala, naročito početkom devedesetih kad se zaista nije mogla naći neka poštena knjiga (novija djela, svejedno otkud) ni za lijek.
U Njemačkoj sam, polažući neke ispite na Goethe Institutu nabasala na takav jedan klub pri samom institutu, ali moja radost nije dugo trajala: čitala se uglavnom njemačka literatura, grupe su bile prilično velike, pa ono što je mene istinski zanimalo, naime sadržajno doživljavanje drugih čitača je nekako ostalo u sjeni zbog preglagoljivosti nadubudnih asistenata ili pak sveznajućih dokoličara.
S druge strane, koliko god cijenila njemačku literaturu, knjige su se birale po nekom čudnom (ili nikakvom) sistemu, tako da sam se sve češće ljutila zbog utrošenog vremena, a i žalila naštampani papir koji sve trpi...
Ipak, prezahvlna sam jer su mi otkrili nekoliko izvrsnih i ne tako poznatih pisaca, među njima i Marlen Haushofer i njeno djelo Die Wand (ZID)- ne znam imali engleski prijevod, ako ima, toplo preporučam!!!
Drugo iskustvo je bila jedna internacionalna čitačka grupa, fenomenalna ideja koju su uništile dvije "ja znam sve bolje, ja, ja i samo ja" i podijelile grupu u dva tabora.
Od tada čitam svoje knjige sama i davim mi jaču polovicu osobnim recenzijama. Priznao je da ima i neke koristi od toga jer je ispao nekoliko puta "faca" na poslu :)
Ustvari, ono što mene privlači takvim grupama je razgovor, rasprava pa čak i (ugodna) svađica oko knjige.
Sjećam se da sam nekoliko puta u američkim serijama i filmovima vidjela kako rade ti klubovi (najduhovitiji pokušaj mi je bio onaj od Ellen u istoimenoj seriji :) ).
Kao što vidiš, ovom temom si kod mene stisla na pravi botun :)
Mogla bih ovako tri dana: klasici su moja duševna hrana, a djela Dostojevskog čitam iznova svakih 10 godina...
Bit ću slobodna i preporučiti vam za slijedeći krug neko djelo od Williama Faulknera, nobelovca koji zaista nezasluženo stoji u sjeni Fitzgeralda & Co. Ameirika, uopće, ima fenomenalne pisce ( i ja sam pre-sre-tna da ih još nisam sve pročitala :) ).
Tu bih još skromno spomenula T.C. Boyla (čiji me način pisanja, naročito kod zbirki pripovjetki, neodoljivo podsjeća na Faulknera), a od čijeg bogatog opusa imam još dvije preostale knjige za pročitati ( i to me uopće ne čini sretnom, srećom on je još relativno mlad i piše još vrlo aktivno :)) )
Vjerojatno bih imala još dosta toga, ali ovdje ću sad završiti uz molbu da još koji put spomeneš svoj klub i možda neku zanimljivu raspravu?
Želim ti da još duuugo vremena uživaš u tom druženju :)
Ah, da, Kozlović!!! Nadam se da američko nepce zna cijeniti tu svetu kapljicu istarske crljenice... :))
Hvala vam! Baš ste me iznenadile!
@Tadeja, slažem se da se određene knjige mogu čitati samo nakon određenih iskustava. Zapravo knjige se mogu čitati uvijek, ali ne i "pročitati". Prousta nisam mogla podnijeti koliko mi je bio dosadan, kad sam bila mlađa i hiperaktivna. Danas mi dođe ko'brat bratu! Između tih klasika uspijem ugurati i kojeg suvremenog pisca. I nije sve za bacit!
@Snježana, baš bi voljela da ti uspije! Ja nikad nisam osnovala book club, već sam došla na gotovo. Ali, ima jedna među nama koje je od početka i time se, s pravom, jako ponosi. Pogotovo ako club dobro funkcionira, knjige se čitaju, dolazi se na sastanke-rasprave. Go, girl!!
@Studena, razumijem sve što si napisala. Club je dobar ako postoji ta nepisana doza tolerancije. Niko nikoga ne želi mijenjati, niti uvjeravati u vlastite (navodno, ispravne) stavove. Atmosfera mora biti opuštena, kako bi svatko bez straha mogao reći što misli. Mi smo zaključili da je desetak savršeni broj za naš club. Uvijek se dogodi da netko ne uspije doći. Također svake godine mijenjamo "tajnika", nekoga tko mailom obavijesti da je za nekoliko dana sastanak i upita tko je spreman staviti dnevnu sobu na raspolaganje. Nikad se nije dogodilo da nismo imali gdje.
Što se tiče Faulknera jako ga dobro poznam (da se malo pohvalim, završila sam komparativnu književnost u zgb), kao i priličan broj drugih suvremenih i manje suvremenih američkih pisaca.
Za ovu Haushofer nisam nikad čula. Svakako ću pogledat!
Ovo mi je krasna ideja, a veličina vaše grupe mi se čini idealnom. Odlična mi je ideja povratka klasicima i mnoge od navedenih autora nisam čitala. Prethodnih godina počelo se sa praksom "knjiga uz novine" i u tom periodu sam skupila priličnu kolekciju klasika za mali novac. Ja čitam u tramvaju i u krevetu i praktično zaspim sa knjigom u ruci. Bilo bi dobro da razmjenimo naša zapažanja grupno, ali u zemlji sa 10% nepismenih (doslovno nepismenih9 u kojoj 99% živi za gledati neki glupavi reality show pokrenuti takvu grupicu bi bio težak zadatak. Zapravo nisam sigurna da bi u svom okruženju našla deset zainteresovanih ljudi.
Pohvala za temu.
Cosmo, pokušaj možda s manjom grupom i sastancima svaka dva mjeseca. Tako, palo mi napamet... možda uspiješ!! Sretno!!
Inače, kad počneš čitati klasike tako se teško vratiti na modernu beletristiku!
Ovo mi se sviđa, sjajno. Nažalost, imam nekakav gadan osjećaj da, među prijateljima i znancima u Zagrebu, ima još samo pokoji tračak entuzijazma za ovakav način druženja. Borba za svakodnevne mrvice materijalnog opstanka, učinila nas je pognutima, onemogućila podizanje pogleda prema duhovnim prostranstvima. Ipak, baciti ću kost među frendove.
Plameni pozdravi
Mišo
@Mišo, hej prijatelju! Znam da bi bio odličan član kluba, baš ti želim da pronađeš nekog s kim započeti. A, onda dalje svatko dovede jednog novog člana. Mislim, da što su različitiji godinama i iskustvima, tim bolje!!
Nadam se da ćemo se vidjeti ovo ljeto!!! baćin
Post a Comment