Wednesday, May 27, 2009

TIMES SQUARE PJEŠACIMA!

Već u subotu navečer su dovukli metalne ograde, crveno-bijele kornete i obavijesti, a na strateškim točkama parkirali policijska vozila. Dan kasnije je stupila na snagu odluka da se Times Square oslobodi svega što se kreće na četiri kotača. Otad se Broadwayem između 42. i 47. ulice kreću samo pješaci, eventualno biciklisti i skejtborderi.
Vijest je izazvala najrazličitije reakcije. Oduševljenje i histeriju. Uglavnom, nostalgičari plaču, isti koji su do jučer psovali sve automobilizirane Newyorčane, a posebno taksiste. Ushićeni su oni koji su zbog stanovanja ili posla morali svakodnevno prolaziti upravo tim dijelom grada.
Jer, priznajmo, na kolnicima Times Squarea si mogao ostaviti glavu, iz jednostavnog razloga što na pločnicima nije bilo mjesta za sve pješake. Pogotovo u večernjim satima. Slijedila je obavezna glavobolja. Eto, od nedjelje smo oslobođeni strahova za svoj život, novčanik, bubnjić.
Priznajem da je ovo sve teorija, pošto još nisam imala vremena da se uvjerim kako je nova prometna organizacija bolja od stare. Kažu da su ljudi donijeli stolice i sjeli. Kažu također da još uvijek sjede i gledaju neonske reklame, ljude u prolazu, dućane, komadić neba. Mislim da bi se to moglo nazvati – čuđenjem. Pokušavaju osjetiti svoju „imovinu“. Kao kad kupiš komad zemlje pa legneš na nju, malo je okusiš ustima, pa stisneš u šaku da ti iscuri među prstima. To se tako radi, zar ne?!
Ne znam kako će Centar Svijeta, kako nazivaju trg na raskršću Broadwaya i 42-ge ulice, poznat po prizorima za doček Nove Godine, izgledati nakon tjedan ili mjesec dana. Da li će izgubiti svoju newyoršku dušu? Možda i hoće. Ali, iskreno, nije me briga! Ionako je taj dio grad, barem otkad ga je Giuliani očistio od bordela, te sumnjivih kina i tipova, pripadao turistima. Sa svim onim dućanima koji izlažu plastične kipiće Emipre State Buildinga i Kipa Slobode, majicama s I Love NY, jeftinim (i najgorim) fast foodovima i bočicom vode po 4 dolara. Kad sam bila prisiljena, pri odlasku u kazalište ili na kaznu u dućan igračaka „Toys R Us“, uroniti u gradsku džunglu, jedva sam čekala da nestanem.
Times Squere je uzbudljiv kad ga gledaš izdaleka, iz Rainbow Rooma na posljednjem katu Rockefellerovog centra, iz taksija ili crvenog turističkog autobusa. Ovako, na dohvat ruke, je sasvim drukčija priča!

2 comments:

studena said...

Neki dan pročitam tvoj članak, večeras njegov .
Link je samo za usporedbu :)

tracy said...

hvala puno, studena! U mnogim se stvarima slažem s njim!