Bio je najavljen rječju – katastrofa.
Scena je bila sastavljena na brzaka na čistini u obliku amfiteatra. Lokalne vlasti u Woodstocku, država New York, su u posljednjem trenutku odbile izdati dozvolu za okupljanje, u strahu od incidenata. Nije ni čudo. Te godine 1969. je ubijen Robert Kennedy i M.L.King, a samo tjedan dana ranije Charles Manson i sljedbenici njegove sekte izvršili su krvoproliće u kući redatelja Romana Polanskog u Kaliforniji. I tko zna kakva bi danas bila Amerika, da neki farmer imenom Max Yasgur nije ponudio svoje pašnjake u obližnjem mjestašcu Bethel za održavanje najvećeg rock događaja u povijesti – koncerta u Woodstocku.
U brojkama koncert je činilo 32 pjevača i bandova, pola milijuna ljudi u publici, od kojih je 186 tisuća kupilo karte u predprodaji, a kasnije je koncert postao besplatan zbog velike navale, stisnutih na 2,4 kilometara kvadratnih, tijekom tri dana, od 15. do 18. kolovoza 1969.
I koliko god se netko danas trudio pronaći bilo kakav materijalni trag povijesnog događaja, ostati će razočaran. Čistina koju je prije četrdeset godina pregazila horda od skoro pola milijuna ljudi, ponovo je livada i dijelom parkiralište. Na maloj uzvisini na kojoj su se nalazili zvučnici i scena, danas je muzej izgrađen u drvetu s otvorenim amfiteatrom s 15 tisuća mjesta. Uokolo je šuma u jesenjim bojama i potočić. Silosi obližnjih seoskih gospodarstava bljeskaju se na jesenskom suncu.
Oni koji su tvrdili (ili se nadali) da će se najveće okupljanje „djece cvijeća“ pretvoriti u pravi fijasko, računali su na organizacijski kaos, nevjerovatne gužve na seoskim putevima, kišu koja je padala sva tri dana, nedostatak WC-a, publiku koja je sa sobom donijela dovoljno droge, ali ništa hrane i vode, muzičare koji su se do zadnjega, poput Jimija Hendrixa, svađali s organizatorima oko plaćanja.
Tri dana i tri noći s Jimijem Hendrixom, Janis Joplin, Joan Baez, Joe Cockerom, Santanom, Who. Sviralo se ujutro za buđenje i tijekom noći u mraku, sa suncem i kišom pokriveni najlonima.
Woodstock je predstavljao posljednji udarac koji je do kraja pokopao konzervativnu Ameriku s kraja Drugog svjetskog rata. Prava crnog stanovništva, oralna kontracepcija, feminizam, ukratko „love and peace“, zauvijek su promijenili američko društvo.
Ovog smo vikenda odveli beštijice na hippy inicijaciju!
Meni se učinilo da čujem duhove...
Scena je bila sastavljena na brzaka na čistini u obliku amfiteatra. Lokalne vlasti u Woodstocku, država New York, su u posljednjem trenutku odbile izdati dozvolu za okupljanje, u strahu od incidenata. Nije ni čudo. Te godine 1969. je ubijen Robert Kennedy i M.L.King, a samo tjedan dana ranije Charles Manson i sljedbenici njegove sekte izvršili su krvoproliće u kući redatelja Romana Polanskog u Kaliforniji. I tko zna kakva bi danas bila Amerika, da neki farmer imenom Max Yasgur nije ponudio svoje pašnjake u obližnjem mjestašcu Bethel za održavanje najvećeg rock događaja u povijesti – koncerta u Woodstocku.
U brojkama koncert je činilo 32 pjevača i bandova, pola milijuna ljudi u publici, od kojih je 186 tisuća kupilo karte u predprodaji, a kasnije je koncert postao besplatan zbog velike navale, stisnutih na 2,4 kilometara kvadratnih, tijekom tri dana, od 15. do 18. kolovoza 1969.
I koliko god se netko danas trudio pronaći bilo kakav materijalni trag povijesnog događaja, ostati će razočaran. Čistina koju je prije četrdeset godina pregazila horda od skoro pola milijuna ljudi, ponovo je livada i dijelom parkiralište. Na maloj uzvisini na kojoj su se nalazili zvučnici i scena, danas je muzej izgrađen u drvetu s otvorenim amfiteatrom s 15 tisuća mjesta. Uokolo je šuma u jesenjim bojama i potočić. Silosi obližnjih seoskih gospodarstava bljeskaju se na jesenskom suncu.
Oni koji su tvrdili (ili se nadali) da će se najveće okupljanje „djece cvijeća“ pretvoriti u pravi fijasko, računali su na organizacijski kaos, nevjerovatne gužve na seoskim putevima, kišu koja je padala sva tri dana, nedostatak WC-a, publiku koja je sa sobom donijela dovoljno droge, ali ništa hrane i vode, muzičare koji su se do zadnjega, poput Jimija Hendrixa, svađali s organizatorima oko plaćanja.
Tri dana i tri noći s Jimijem Hendrixom, Janis Joplin, Joan Baez, Joe Cockerom, Santanom, Who. Sviralo se ujutro za buđenje i tijekom noći u mraku, sa suncem i kišom pokriveni najlonima.
Woodstock je predstavljao posljednji udarac koji je do kraja pokopao konzervativnu Ameriku s kraja Drugog svjetskog rata. Prava crnog stanovništva, oralna kontracepcija, feminizam, ukratko „love and peace“, zauvijek su promijenili američko društvo.
Ovog smo vikenda odveli beštijice na hippy inicijaciju!
Meni se učinilo da čujem duhove...
2 comments:
Što reći osim da ti zavidim ..... :)
Ja sam svoju vodila na U2.
Za prvi rock koncert u životu, mislim da će joj ostati sasvim dobro sjećanje ....
Prema onome što sam čula, mislim da će joj više značiti od onog mojega - Bijelo Dugme s 14 godina. Ili muzika nije toliko bitna, koliko atmosfera... ili možda i jedno i drugo... u svakom slučaju, valjda će i od njih izrasti rockeri?!
Post a Comment