Saturday, February 6, 2010

ČAJANKA U NASHVILLU

(teapartijevac sa čajanikom i najdražom knjigom)
Ovog vikenda je u Nashvillu održana prva Nacionalna konferencija Tea Partyja. Grupice bijelih, osiromašenih, sredovječnih debeljuca iz američke provincije, koji su dosad ulazili isključivo u kategoriju političkog folklora, a koji bi mogli postati najvećim Obaminim političkim suparnicima. Pogotovo nakon što su svojom „politikom čaja“ uspjeli usporiti Obaminu reformu zdravstva, te dovesti u kenedijevski feud, Massachusetts, republikanca Scotta Browna. Radi se o populističkom pokretu temeljenom na nezadovoljstvu sadašnjom administracijom (porezima, imigracijskom politikom i pitanjem pobačaja), ali i općenito američkom politikom.
Sve je počelo sasvim slučajno prije točno godinu dana, nakon što je Obama iznio svoju namjeru da pomogne gospodarstvo s oko 800 milijardi dolara. Novinar televizije CNBC, Rick Santelli, javljajući se sa čikaške burze, pozvao je na pobunu protiv nekih mjera predsjednikove gospodarske politike, koja je trebala pomoći upravo one koji su najviše „zgriješili“. „Koliko vas je sretno“, upitao je, „da pomogne svom susjedu koji je živio iznad svojih mogućnosti, kupio ljepšu i veću kuću od vaše, a sada ne uspjeva platiti rate kredita. Možda bismo i mi ovjde, u Chicagu, trebali organizirati bostonski Tea Party?“ (Naziv „tea party“ preuzet je od američkih kolona koji su 1773. u Bostonu, u znak protesta protiv britanskih vlasti, naročito nametnutih poreza, bacili velike količine čaja u more.)
U Nashvillu su se našli oni koji se ne prepoznaju u Republikanskoj stranci, razne političke i druge grupe građana, koji dijele istu nepodnošljivost prema Obami. Neki zato jer se bore za minimalno uplitanje politike u vođenje države, neki jer ga smatraju socijalistom ili muslimanom prerušenim u kršćanina, neki iz puno banalnijeg razloga jer je crnac. Murdochov Fox njihova je pozornica.
U svojim redovima nemaju službenog vodstva, niti profesionalnih političara, nemaju zajedničkog programa, te je određena anarhija vidljiva i u organizaciji ovakvog događaja, pa su brojni izrazi negodovanja među samim sudionicima. Iznenađeni mnoštvom novinara, naime na oko 600 sudionika, ima ih oko 250 akreditiranih, pronašli su se u središtu zbivanja, naročito kada je za subotu navečer najavljena večera u društvu Sarah Palin. Iako je ona tražila 100.000 dolara sa sudjelovanje, pa je svaki od gostiju na večeri morao odvojiti 350 dolara, što se mnogima nije svidjelo, ljubav između Sarah i teapartijevaca čini se najprirodnijom mogućom, pa se možda desi da bivša guvernerica i kandidatkinja za mjesto potpredsjednika, napokon izađe iz McCainove sjene i pronađe samo svoju biračku bazu.

2 comments:

Tadeja said...

Pa sad o činjenici da baš i ne bi trebao biti sretan spašavajući nekoga tko je živio preko svojih mogućnosti bi se dalo raspravljati, ali samo kad življenje preko svojih mogućnosti, življenje na kredit i mahniti konzumerizam, ne bi ipak i prije svega bila američka izmišljotina, koju su uspješno uvalili ostatku svijeta ( da znam, tu bi pristajala i ona: Teško žabu u vodu..........), ali ovdje me najviše fascinira mentalni sklop nekoga tko plati $350 da vidi Sarah Palin!!!?? C'mon!

tracy said...

Mislim da o Sarah dijelimo slično mišljenje, pa ipak ne može joj se poreći energija, odlučnost i što bi Talijani rekli "faccia tosta" (onaj kojeg apsolutno ne diraju tuđi komentari i mišljenje). Gledaš je i nemoš vjerovat...