Monday, March 22, 2010

POVIJESNI DAN ZA BOLESNE I ZDRAVE

Nije pretjerano reći da je jučer bio povijesni dan za Ameriku. Kongres je izglasao Obaminu reformu zdravstva. Pitanje koje me nikad nije ostavljalo ravnodušnom.
U američkom Ustavu piše da svaki čovjek ima pravo na slobodu i sreću, međutim nigdje nije navedeno da bolestan čovjek teško može biti i sretan. Od jučer, među osnovna prava ušlo je i ono na zdravlje.
Mnogi me pitaju kako je organizirano zdravstvo u Americi, evo nekoliko kratkih objašnjenja kako je bilo do jučer i kako bi trebalo biti od danas.
Zasad nije postojalo obavezno zdravstveno osiguranje za sve, kao u Europi. Postoje programi koje je i dosad financirala država poput Medicaida (za siromašne, npr. za četveročlanu obitelj čiji godišnji prihodi ne prelaze 14.000 dolara) i Medicare (za sve osobe starije od 65 godina). Ostali su se trebali sami pobrinuti za svoje zdravstveno osiguranje. Neki su imali sreće pa je to za njih radio njihov poslodavac, drugi su sami potpisivali osiguravajuće police. Međutim, oko 46 milijuna Amerikanaca (na sveukupno 300 milijuna), od čega više od 9 milijuna djece, bili su potpuno „nepokriveni“, nisu ulazili u kriterije za Medicaid, a istovremeno nisu zarađivali dovoljno da se osiguraju.
Obamina reforma nalaže da svi budu zdravstveno osigurani. Prvo, kroz smanjenje cijena osiguravajućih polica. Drugo, kroz pomoć države onima koji se ne mogu sami osigurati. Time će biti osigurano 32 milijuna ljudi više. Osim toga, jučer izglasan tekst zakona nalaže osiguravateljima da ne smiju nikoga odbiti bez obzira na neku kroničnu bolest, kao što je to bilo dosad.
Naravno, ne treba zaboraviti da će ovaj Obamin potez (na kojem se temeljila cijela njegova kampanja i pobjeda) imati svoju cijenu, kako financijsku, tako i političku. Oko cijene reforme ima različitih predviđanja. Ona najobjektivnija govore o 940 milijardi dolara u nekoliko sljedećih godina. Što se tiče političke cijene, trebat će pričekati parlamentarne (midterm) izbore za Kongres predviđene u studenom ove godine.

8 comments:

studena said...

Jedan američki vojnik u Iraku stoji SAD godišnje $390.000, znači dnevno nešto manje od $1.100.
Naravno da će ova reforma olakšati život onima kojima je pomoć potrebna, ali će mnogi, kojima pripada pomoć, a zbog nedostatka sredstava, biti "prosijani"...

Novopečeni nobelovac se zaista može pohvaliti s jednom velikom pobjedom, ali, da li u cijenu pobjede spada i produženje Bushovog antiterorističkog zakona „Patriot Act“ ?

Anonymous said...

draga tracy,
već me dugo zanima, a nikako da se susretnem s tom informacijom: imaju li ti ljudi bez osiguranja pravo barem na hitnu medicinsku pomoć u javnim bolnicama? odrasla u hrvatskoj, praktično donedavna sam bila uvjerena da barem to sigurno moraju imati, dok nisam naišla na članke u kojima se spominju razne klinike temeljene na donacijama koje onda pružaju (ako sam dobro shvatila) medicinske usluge oboljelima a neosiguranima. zato sam se zamislila nad time što se dogodi takvim osobama kad ih snađe neka hitna situacija, pa bih ti bila zahvalna da mi odgovoriš.

inače redovito pratim tvoj blog, privukli su me članci s coolinarike, i drago mi je što postoje tako jednostavne i lucidne osobe voljne podijeliti svoja iskustva s drugima. :)

pozdrav!
bubla

tracy said...

@Studena, oprosti, ali nisam razumjela na koga misliš da im pomoć pripada. Sorry.
@Bubla, naravno, svaki čovjek primi hitnu medicinsku pomoć, nikoga ne ostave pred vratima reanimacije jer nije osiguran. Troškove plaća federalna držvna blagaja, jednostavnije rečeno oni koji su osigurani. Ilegalci (stranci bez dokumenata), kao i neosigurani mogu se obratiti centrima koji nude medicinsku pomoć besplatno ili uz vrlo malu nadoknadu, a u kojima rade medicinsko osoblje - volonteri. Naravno, to je slučaj u NYC i velikim gradovima.
Najveći problem predstavljaju kronične bolesti ili one koje se dugotrajno liječe uz skupe tretmane i lijekove. Negdje sam pročitala da više od polovice bankrota u SAD-u nije rezultat krize i nemogućnosti plaćanja stambenog kredita, već nemogućnosti plaćanja liječničkih tretmana. Nadam se da sam bila jasna. Slobodno pitaj ako te nešto zanima (apsolvirala sam ovu temu).

Anonymous said...

hvala ti najljepša na odgovoru, rekla si sve što me zanimalo, a nikako mi dosad nije bilo posve jasno.
bila sam istinski sretna kad sam pročitala da je kongres stao uz novi zakon, to je stvarno velik korak prema humanijem društvu, postoje stvari na koje svi trebamo imati pravo. bojim se da zdravstvo u HR ide u obrnutom smjeru zbog troškova i zapravo mislim da bi zdravstvo trebalo shvatiti, prvo, kao jedan od prioriteta države koji i ne mora biti 'isplativ' za državnu blagajnu, a drugo, da svuda u svijetu bolnički troškovi, kao i cijene lijekova, trebaju krenuti prema razumnijim razinama.

bilo kako bilo, nadam se da tvoje poznavanje zdravstva nije rezultat nekih problema! sretno i hvala još jednom! :)

bubla

Tadeja said...

Da, bojim se i ja da je istina ovo što kaže Bubla, da u RH idemo u suprotnom smjeru. Ako Obami uspije, to će doista biti USPJEH. Ja ću vjerojatno zvučati kao Alisa u zemlji čuda, ali stvarno mi je teško shvatiti da Amerika koja se voli dičiti svekolikim zalaganjem za štošta humano u svijetu mora uložiti toliki napor da Amerikanci shvate i prihvate dobrobit nečega kao što je obavezno i neupitno zdravstveno osiguranje. Dosad bismo očekivali i da smo kao čovječanstvo dostigli stupanj na kojem bi medicinska skrb i većina dostignuća medicine trebala biti jednako dostupna svima, bez obzira na cijenu, vrstu bolesti, porijeklo, ekonomski status, a Amerikanci su kao država tek trebali moći odavno nešto slično omogućiti svojim građanima. Ali ću opet zabrijati na temu nepravedne raspodjele moći i bogatstva, pa bolje da šutim! :)

tracy said...

Nemoj šutiti Tadeja, tvoji su nam komentari i stavovi potrebni!!!

Tadeja said...

Vama??? :))

tracy said...

Uzela sam si slobodu da govorim u ime virtualne zajednice.:)