Monday, March 15, 2010

SID & NANCY, NYC




Kada je prije više od trideset godina, 12. listopada 1978, policija odvodila punk ikonu Sida Viciousa, basistu grupe Sex Pistols, iz newyorškog hotela Chelsea, izgledao je poput izgubljenog dječaćića. U dugom tamnom kaputu s podignutim okovratnikom i rukama zabijenim u džepove, gledao je fotografe i znatiželjnike oko sebe pogledom koji je pitao „što se dogodilo“. Kao da nije upravo izašao iz kupanice hotelske sobe broj 100, gdje je ispod slivnika, na bijelim keramičkim pločicama, ostalo ležati mrtvo tijelo njegove ljubljene. U tom trenutku Nancy Spungen je imala tek 20 godina.
Tijekom policijskog saslušavanja je izjavio da su prethodne noći, nakon uzimanja heroina i raznih tableta, zajedno zaspali, te da je tek ujutro pronašao Nancy u lokvi krvi. Odbukcijom je utvrđeno da je iskrvarila probodena nožem u području trbuha, te da je hitnom intervencijom mogla biti spašena. I kad je 22. studenog uhićen zbog njenog ubojstva, Sid je nastavio tvrditi da se ničeg ne sjeća.
Sid i Nancy, problematični adolescenti i prema mišljenju većine tek prosječni muzičari, posjedovali su savršenu karizmu za vrijeme i mjesto u kojem su živjeli. „Live Fast, Die Young“ (Živi brzo, umri mlad) punk parola, koju su njih dvoje doslovce prenijeli u svoju svakodnevicu. Sa svojom žuto ofarbanom kosom, prenašminkanim očima, obaveznom cigaretom i žvakom, psovkama, minicama, uskim hlačama ili poderanim najlonkama, na svim crno-bijelim i amaterskim fotografijama iz tog doba, Nancy se ponašala kao rock zvijezda. 'Groupie' djevojka koja je živjela s muzičarima, izmjenjujući se u ulozi majke, ljubavnice, sestre, menađžera, dadilje, dilera. Upravo je to bio Nancyn životni san. I ne zbog slave ili novca, već jer je jednostavno voljela biti u njihovom društvu. Život bez obaveza i ograničenja bio je kao stvoren za nju.
Odrasla u židovskoj obitelji srednje klase, na periferiji Philadelphije, Nancy je odmalena bila hiperaktivno i agresivno dijete. Do njene 11 godine, psiholozi i pedijatri su joj već bili dijagnosticirali sve i svašta, od bipolarnog poremećaja do šizofrenije. U stalnom sukobu s roditeljima i obitelji, već sa sedamnaest godina odlazi u New York, gdje počinje raditi kao prostitutka i striptizeta na Times Squareu, što je uvijek bez srama priznavala. Zapamćena od muzičkih kritičara tek kao fusnota, bizarni detalj tadašnje newyorške muzičke scene, groteskno-tragični lik, tek 90-tih godina postaje ikonom nove generacije izblajhanih rokerica, poput Courtney Love. Nakon prvog susreta Kurt Cobain je za Courtney izjavio „Sličila je na Nancy Spungen, klasični punk-rock šik!“
„Znala je sve o svakom albumu. Tadašnje 'grupie' djevojke su bile drukčije, bile su dio muzičke scene. Postojala je ravnopravnost u odnosima. Prema 'grupie' djevojkama smo se odnosili kao i prema rock zvijezdama. Bila je to potpuna demokracija“, izjavio je nedavno za „New York Magazine“, Legs McNeil, koji je polovinom 70-tih pokrenuo časopis „Punk Magazin“ (po kojem je muzički pokret i dobio ime). Nakon dolaska u New York, Nancy je postala dijelom šarolike pratnje Aerosmitha, The New York Dollsa i The Ramonesa. Kao devetnaestogodišnjakinja odlazi u London, gdje je Johnny Rotten, glavni pjevač „Sex Pistolsa“ upoznaje s Sidom. Nakon samo nekoliko dana postali su nerazdvojni.
Njihova skoro dvogodišnja veza bila je niz svađa i tučnjava, začinjenih heroinom i alkoholom. Ostali članovi Sidovog benda, kao i tadašnji časopisi okrivljavali su Nancy da je navukla Sida na heroin i kasnije bila uzrokom raspada „Sex Pistolsa“, te je nazivali „gadurom“. Upravo Johnny Rotten, koji je Johnu Simonu Ritchieu dao ime Sid Viscious prema svom hrčku, je u svojoj autobiografiji izašloj 1994. Nancy opisao kao „pokvarenu i otrcanu“.
Međutim, svi koji su ih poznavali se slažu da je među njima postojalo neko zajedništvo očajnika, možda inspirirano sličnim iskustvima iz djetinjstva i karakterom, neka neraskidiva i samouništavajuća veza, koje nisu bili svjesni i kojoj nisu mogli odolijeti.
Deset dana nakon Nancyne smrti, 22. listopada 1978. Sid je pokušao samoubojstvo prerezavši vene. Odležao je neko vrijeme u bolnici. Odmah nakon toga, 9. prosinca je uhićen i poslan u zatvor na Riker's Island. Dana 2. veljače 1979. nakon što je otpušten iz zatvora, odlazi na zabavu u čast tek ostvarene slobode u stan svoje nove djevojke. Tu ga sljedeće jutro pronalaze mrtvoga od predoziranja.
Otprilike mjesec dana prije Nancyne smrti, u intervju za jednu lokalnu newyoršku TV stanicu, a koji bi danas sa svoje tri statične kamere, malim stolom, ogromnim mikrofonima i običnim bijelim zidom kao pozadinom izgledao krajnje smiješno, Nancy, Sid, Stiv Bators iz Dead Boysa i Cynthia Ross iz B Girlsa, su odgovarali znatiželjnom novinaru i slušateljima o budućnosti punka. Među četvorkom, Nancy je bila jedina koja je uspjevala suvislo odgovarati na pitanja. Branila je Sidovu umjetnost noktima i zubima, a slušateljici koja je izjavila da je Sid seksi, poručila da „skine ruke s njiga, jer će je ubiti“. Ono što u toj snimci, dostupnoj na YouTubeu, iznenađuje je prije svega njena mladost i naivnost.
Priča o Sidu i Nancy je inspirirala mnoge, poput Alexa Coxa, koji je 1986. snimio film o nesretnoj ljubavi „Sid & Nancy“ s Garyjem Oldmanom u glavnoj ulozi. Njihova se karizma, kao i njihov tajanstveni kraj, još nije ugasila. Početkom sljedeće godine trebao bi biti prikazan dokumentarac Alana G. Parkera „Who Killed Nancy“, u kojem autor ponovo otvara pitanje njenog ubojice, tvrdeći da se ne radi o Sidu, već spominje dilere koji su te noći u nekoliko navrata kucali na vrata hotelske sobe broj 100.
Možda vremenska distanca, ovih trideset godina u kojima se svijet, pa tako i muzička scena, preokrenula naglavačke, obogaćuje Nancyn lik onom trukom nostalgije, čarom iskrenosti, jednostavnosti, autentičnosti, pravih rijetkosti u današnjem svijetu, a koji u trenutku njene smrti nisu predstavljali neku specijalnu vrijednost.

No comments: